«Porodično putovanje» sa lidijom i nenadom badovinac
MANASTIR LEŠJE I SOKOBANJSKI KRAJ
Poseta manastiru Lešje, manastiru Svete Petke Izvorske i vrelo reke Grze, planini Rtanj i gradu Sokobanji.
«PUTOVANJE SA PORODICOM» je projekat koji imam za cilj da vas Lidija i ja upoznamo sa lepotama Balkanskog poluostrva. Putovanje koje vam želimo predstaviti je bilo kratko, ali obogaćeno mnogim putopisnim iskustvima. Putovali smo središnjom Srbijom, a nakon završetka putovanja zaključili smo da želimo ponovo doći u ovaj kraj i obići preostala interesantna mesta.
Jul, 2020.
Manastir Lešje - Na autoputu Beograd - Niš skrenuli smo prema Boljevcu, a onda smo se uputili na put za koji je putokaz pokazivao da vodi u manastir Lešje. Parkirali smo ispred manastira, a zbog vrućine požurili smo u hladovinu manastira. Naš prvi utisak susreta sa manastirom Lešje je da izgleda kao da ga je neko preneo iz Rusije, jer postoji simbioza graditeljskih stilova koji pripadaju najviše ruskom, ali i rumunskom, grčkom i srpskom stilu. Manastir Lešje je zadžbina župana Vukoslava iz 1360 godine.

Glavna manastirska crkva posvećana je Pokrovu Presvete Bogorodice i u njoj se nalazi celivajuća ikona Pokrova Presvete Bogorodice. Nakon poklonjenja ikonama, prineli smo sveće i napravili nekoliko fotografija. Od tada smo zaboravili na prisustvo vrućine koja nam više nije smetala.

Boravili smo u manastirskom kompleksu duže vreme. Bili smo iznenađeni predelima i veličanstvenim lepotama pejzaža koji okružuju manastir.
Nakon što smo izašli iz manastira krenuli smo prema Bogorodičinoj bašta u kojoj se nalazi izvorska voda koja niz brdo teče prirodnim padom i čini na dnu svog toka manje jezero u čijem središtu se nalazi kameni krst. Iznenadili smo se kada smo videli da oko krsta pliva veliko jato pastrmki.

Oko jezera je voćnjak i u njemu veliko i staro stablo trešnje. Nismo se dvoumili već smo odmah prišli trešnji i zasladili se njenim zrelim plodovima. Hteli smo da se zahvalimo
Bogorodici koja nas je ugostila u Svojoj bašti. Iz tog razloga smo iz auta uzeli cveće koje smo dobili kao dar na crkvenom venčanju koje smo imali organizovano pre nekoliko dana u manastiru Bošnjane pored Kruševca. Bili smo srećni jer se naš poklon odlično uklopio u ambijent Bogorodičine bašte.
Manastir Svete Petke Izvorske - U nastavku našeg putovanja imali smo želju da posetimo manastir Svete Petke koji se nalazi nedaleko od Lešja, na putu prema Etno selu Balašević (nedaleko od Boljevca). Nakon petnaestak minuta vožnje došli smo do svetinje koja se nalazi u predleu veličanstvenog duhovnog mira. Nakon poklonjenja svetinji, seli smo na klupu da se odmorimo i pitali smo se gde se nalazi izvor!!! Monahinju koja nam je prišla zamolili smo da nas uputi prema izvoru. Izvor kojeg smo posetili bio je na kraju selu. Ispod nastrešnice nalazi se bunar iz kojeg smo izvadili kantu vode. Rashladili smo se i osvežili blagoslovenom vodom. Kada smo je probali, ona je bila bez posebnog mirisa i okusa, ali ostavila je na nas blagodatan osećaj.
Vrelo reke Grze – Celo popodne smo putovali, odmarajući, posećujući interesantna mesta. Pre dolaska u hotel u kojem smo trebali da prespavamo, posetilli smo vrelo reke Grze. To je mesto u gustoj šumi koje smo tek trebali posetiti. Put nas je doveo do veličanstvenog jezera koje jaku tirkizno plavu boju. Potpuno razumem pravilo i prirodni zakon koji skriva veličanstvena mesta daleko od civilizacije i savremenog čoveka.

Ovde nas je dočekao dobronamerni pas, domaćin. On nam je pokazao put koji je vodio dublje u šumu, sve do vodopada i izvora reke. Psa smo nazvali Garo, jer bio je crn, a i odazivao se na to ime. Pošli smo dalje uzbrdo i Garo je išao ispred nas. Priroda je ovde pomalo divlja i bogata je raznim iznenađenjima. Pomalo iscrpljenji od penjanja i šetnje šumom, došli smo do putokaza koji je pokazivao put prema vidikovcu na vrhu planine. S obzirom da je već bilo kasno i sunce je zalazilo, bojali smo se da nas ne uhvati mrak u ovoj gustoj šumi. Pozdravili smo sa sa Garom i nastavili smo naše putovanje.
Pdnožju planine Rtanj - Pre nego smo stigli u hotel uhvatila nas je kiša. Vozili smo se i na čudesan način prošli smo autom ispod duge. Vidi se na fotografiji kako se duga pojavila, kao da spaja Lidijino i moje rame. Ovo smo doživeli kao veliki blagoslov nakon što smo obišli brojna sveta i blagodatna mesta. Nakon toga smo se smestili u hotel. Imali smo dovoljno vremena da saberemo utiske sa putovanja.

Ujutro sledećeg dana radili smo plan obilaska okolnih mesta Rtanjskog kraja. Rešili smo da ujutro posetimo mesto Rtanj i popodne grad Sokobanju. Planinu Rtanj posećuju mnogi avanturisti kojima ne smeta ni česta grmljavina, ni klimatske promene različitih godišnja doba kroz koja prolaze oni koji se penju prema vrhu. Mi se nismo penjali na vrh, ali smo se zainteresovali da sledeći put kad dodjemo, da idemo pešice do vrha. Rtanj je široka planina, ali pri vrhu se sužava i čini oblik piramide. Od stanovnika mesta Rtanj kupili smo prirodne i zdrave sokove, a ono što nam je najvrednije je da smo dva dana boravili u ovoj prirodnoj i zdravoj planinskoj oazi.
Vodopadi Ripaljka pored Sokobanje - Put nas je od planine Rtanj vodio prema Sokobanji. To je grad koji nas je svojom etno dušom dodatno obogatio. Posetili smo veći broj znamenitosti ovog kraja, ali nas je vodopad Ripaljka kupio svojom snagom i uzbudljivošću. Snaga prirodnog pada ove vode je toliko izražen, da kada smo stajali pored vodopada videli smo snagu koju voda oslobađa prilikom pada i udarca u kamen.
Manastir Đunis i manastir Svetog Romana - Na kraju putovanja setili smo se početka putovanja kada smo se u manastiru Lešje poklonili ikoni Pokrova Presvete Bogorodice. Pošli smo na novo poklonjenje Pokrovu Presvete Bogorodice i to u manastiru Đunis. Kao na početku, tako smo i tada, na povratku sa našeg putovanja bili ponovo počastvovani približavanju i poklonjenu Pokrova Presvete Bogorodice.

U blizini manastira Đunis nalazi se manastir Svetog Romana koji je jedan od najstarijih manastira u Srbiji. Bilo je već kasno i samo što kapija manastira nije bila zatvorena mi smo uspeli da udjemo i da se poklonimo svetinji. Poklonjenje pred grobom Svetog Romana dao nam je novu snagu za ideje našeg idućeg putovanja. Ono što nam je najvažnije jeste da smo osetili radost poseta svetim mestima i prirodnim lepotama Srbije i Balkanskog poluostrva.
Sa pogledom prema udaljenom pejzažu prelepog Balkana, stvorile su se nove ideje i želje za novim putovanjem. Bili smo presrećni što smo u tako kratko vreme uspeli stići tako daleko, i da smo se vratili kući, na početak našeg putovanja, sa mnogobrojnim utiscima. To nam je pomogno da se ubrzo odlučimo za novo putovanje. Pratite naša zajednička putovanja koja želimo podeliti sa vama.
Jul, 2020.

«Multimedijalni projekti»

Autorski radovi, knjige i filmovi
Nenada Badovinca